nominativ

Da Wikizionario, il dizionario a contenuto aperto.

Ceco[modifica]

Sostantivo

singolare plurale
nominativo nominativ nominativy
genitivo nominativu nominativů
dativo nominativu nominativům
accusativo nominativ nominativy
vocativo nominative! nominativy!
locativo nominativu nominativech
strumentale nominativem nominativy


nominativ m

  1. (linguistica) nominativo

Sillabazione[modifica]

no | mi | na | tiv

Pronuncia[modifica]

IPA: /nomɪnatɪf/

Iperonimi[modifica]

Danese[modifica]

Sostantivo

nominativ comune

  1. (linguistica) nominativo

Sillabazione[modifica]

no | mi | na | tiv

Pronuncia[modifica]

IPA: /ˈnominatiːʔv/

Iperonimi[modifica]

Svedese[modifica]

Sostantivo

 [comune] singolare plurale
 caso indeterminativo determinativo indeterminativo determinativo
nominativo nominativ nominativen nominativer nominativerna
genitivo nominativs nominativens nominativers nominativernas

nominativ comune

  1. (linguistica) nominativo

Sillabazione[modifica]

no | mi | na | tiv

Pronuncia[modifica]

IPA: /˘numinaˈtiːv/, 2. intonazione

Iperonimi[modifica]